 |
| Slika Sunčev zalaz nad morem, Maks Pekštajn, 1921. |
Vatromet
Toga dana kad se moje tijelo zapalilo
šuma je potamnila. Vidokrug
je bio more sluškinja koje su žurile da me vrate
nazad u tijelo djevojčice. Od djevojke postade
žuto cvijeće, stabljika i čašica cvjetna.
Nikada nisi ni postojala rekli su.
Poljana je bila priča o nepostojanju.
Unutar tora konji su padali
od udara groma. Srušili se slomljeni
dolje. U sopstvenom sam snu pucanj čula.
Bila sam čuvarka disanja,
sijena. Hodala poljima, kosti skupljala.
Možete sagraditi kuću od kostiju.
Stajati na pragu
svađajući se sa nogama, da li ući
ili trčati dok se ne premetnete u prah.
Ljetni solsticijum
Htjela sam vidjeti odakle dolazi ljepota
bez tebe na ovom svijetu, vučem srce moje
preko šezdeset jutara sjeveroistočne livade,
džepova ispunjenih cvijećem.
Onda sam se sjetila,
da mi nedostaješ u svom ovom blještavilu,
i tijelu svega što živuće ima ime:
zvečkica1, hajdučka trava, divlja grahorica.
Ti si zeleno čudo juna,
korijen i kvazar, želja za solju.
Kada konačno shvatim zašto ljudi zakažu
u ljubavi, šta ostane sem petolista, čička,
papirnih krila vilin-konjica
koji oblijeće dušu u nenadnoj plavkastoj radosti?
Ako dobro razumijem priču, želja je neprekidna,
bujna. Postoji još toliko toga
što bih željela saznati: Za šta ne vjeruješ
da će biti odstranjeno od nas,
o čemu si maštao u Orahovoj ulici
u nepobitnoj tami tvog djetinjstva
učeći se zadovoljstvima samovolje.
Svoju mi ispričaj priču: jesmo li nagli,
ljubazni jedni prema drugima, da li se predajemo
tome kako um ne može preumiti prošlost?
Gdje je dokaz učenju mome
da budem dobra u voljenju?
Orbita Crnopsa prelazi jezerce u obliku potkovice,
za žabe iz drveća i njihovu glasovitu objavu.
Postoje ljubičasta brda,
i zavjet sumračnih ptica.
Mjesec dolazi preko planine
kao velika breskva, i ja želim da ti kažem
ono što nisam uspjela onda kad smo jurili na
Sjever, kako volim ozbiljnost tvojih prstiju
i način na koji se povlačiš u sebe
i izgovaraš moje poluime kao tajnu.
Stojim između korijena drveta i njegovih ovršaka.
Evo ruže kompasa
koja mi pomaže dok prolazim kroz sve ovo.
I dvanaest načina spoznaje
koja cvijeta čak i u sljepilu
tako duge čežnje. Žuta ivančica,
lisičji rep2, sa njezinim ružičastim ručicama,
koja se moli da je ne zaboravimo.
Žudimo za govorljivošću.
Mjerimo izoplete3.
Svoj život posjećujem bezobzirnom punoćom.
Vazduh miriše na sitne jagode.
Svici su upalili svoje električne oporuke:
blistavilo. Pusti me da se vratim,
cijela, da se prisjetim kako da te dodirnem
prije negoli bude prekasno.
1. Vrsta biljke - Crotolaria
2. Vrste cvijeća
3. Vrsta linije, prvenstveno u meteorologiji
Preslovosložio sa engleskog za Hiperboreju Radomir D. Mitrić
